Zdrava Prehrana

Kineska studija – najveće istraživanje o odnosu hrane i zdravlja

Kineska studija je naziv knjige koju je napisao dr.sc. T. Colin Campbell, u kojoj govori o odnosu hrane i zdravlja. Profesor Emeritus prehrambene biokemije na sveučilištu Cornell sa bogatom karijerom u području prehrane i utjecaja na zdravlje slovi kao jedan od najvećih stručnjaka na ovom području. Dovoljno je pročitati pozicije koje je obnašao da Vam odmah bude jasno o kakvom stručnjaku se radi.

U svojoj knjizi je opisao kako je na nekim od tih pozicija držan na marginama jer krupni kapital nije mogao dopustiti da mu neki tamo znanstvenik sa svojim istraživanjima smanji profit. Kineska studija je po mnogima najvažnija knjiga o prehrani ikad napisana. Onaj tko je pročitao knjigu jasno mu je i zašto.

Ako želite naučiti više o prehrani i nutricionizmu, obavezno pročitajte Kinesku studiju jer ne samo da ćete naučiti puno o odnosu hrane i zdravlja, već ćete steći bolju sliku o tome tko i kako odlučuje o prehrambenoj piramidi. Ako ne želite da Vam krupni kapital ispire mozak i uništava zdravlje, Kineska studija je za Vas.

Kritika Kineske studije

Svaka stručna knjiga koja postane bestseller bude izložena kritikama od strane onih koji se ne slažu sa iznesenim u toj knjizi. Međutim, problem nastaje kada nitko od stručnjaka ne iznese relevantnu kritiku o kojoj može biti debata među stručnjacima, već se jave površni poznavatelji tematike ili kojekakvi šarlatani (neki sponzorirani od korporacija) koji nisu ni pročitali knjigu, ali znaju da se istraživanje ne poklapaju sa maglom koju oni prodaju pa počnu pisati gluposti.

E baš to je bio slučaj sa Kineskom studijom. Do sada NITKO od znanstvenika nije dokazao da je nešto u ovoj knjizi ili čak studiji krivo tumačeno ili izneseno. Bilo je jadnih pokušaja od strane ovih drugih, ali sve je to sasječeno u korijenu vrlo brzo.

Da budem iskren, nisam ni htio pisati puno o ovoj knjizi, jer teško je u jednom članku opisati knjigu punu istraživanja i dokaza do kojih se došlo sa NAJSVEOBUHVATNIJIM istraživanjem o odnosu hrane i zdravlja IKAD.

Međutim, ono što me potaknulo na pisanje ovog članka je to što sam pročitao članak koji je napisala umišljena veličina dr. med. Bojana Mandić koja na svojoj stranici promovira još jednu promašenu vrstu prehrane poznatu pod nazivom LCHF (low carb high fat). U ovom članku se neću osvrtati na laži koje ona iznosi vezano za njen način prehrane, nego ću se osvrnuti na njen gnjusan članak o Kineskoj studiji.

Šarlatanski pokušaj samoprozvanih stručnjaka za prehranu da diskreditiraju najbitniju studiju o odnosu hrane i zdravlja

Inače na ovoj stranici nastojimo izbjeći negativne komentare o drugima, ali posebno smo osjetljivi kada netko sa svojim lažima i idiotizmom širi laži koje će ljude koštati zdravlja, a nekoga i života.

Naime samoprozvana stručnjakinja za nutricionizam (opisuje se još kao autor, doktor medicine, aromaterapeut i nezavisni istraživač) počinje svoj članak posprdno govoreći o kvalifikacijama dr.sc. Campbella.

Naime, kada je vidjela da je doktor bila je sretna jer najviše voli čitati što pišu njezine kolege. Međutim, razočarala se kada je vidjela da dr.sc. Campbell nije doktor medicine, nego samo tamo neki stručnjak za prehrambenu biokemiju na jednom od najcjenjenijih sveučilišta na svijetu.

Samo tu rečenicu je dovoljno pročitati da vidite o kakvoj se osobi radi. Znači tokom studija, studenti medicine koji su završili fakultet, manje od 20 sati su učili o nutricionizmu. Manje od 20 sati!! (Ovo je podatak za Sjedinjene Američke Države, a na našim prostorima je još i manji po riječima studenata medicine.)

Ali naša stručnjakinja smatra da je to dovoljno i da sa tim sveobuhvatnim znanjem ona i njene kolege su kvalificirani napisati knjigu o nutricionizmu, ali profesor koji je doktor znanosti, specializiran za PREHRAMBENU biokemiju, on pak nije baš kvalificiran da priča o svojoj struci.

Nakon tog uvoda, dotična doktorica medicine počinje pisati druge laži iz kojih je jasno da nije knjigu ni pročitala, nego da je samo otišla na google, tražila nešto kao „kineska studija prevara“ i našla post od dotične Denise Minger.

Ta ista Denise Minger nije niti doktorica, niti nutricionistica, već samo blogerica (završila studij Engleskog jezika) koja ima svoje mišljenje o prehrani i ne može dopustiti da joj na put stane nešto nebitno kao vrhunsko znanstveno istraživanje).

Moram napomenuti da ne želim reći da netko treba imati diplomu iz nekog područja da bi nešto znao o tom području. Diploma ne znači znanje, pravi primjer su doktori medicine koji manje-više ne znaju izliječiti niti jednu bolest. Znaju tretirati simptome, to im uglavnom vrlo dobro ide, ali kada pričamo o pravom izlječenju, tu su jako loši. Međutim, ako „guru“ Mandić u uvodu članka popljuje dr.sc. Campbella jer joj ne odgovara njegova stručnost za tematiku, a kasnije se referira na Denise kao da se radi o instituciji na području nutricionizma, što reći nego da je očito da je Mandićka jako željela popljuvati autora i studiju bez da zna o čemu se radi u knjizi.

Naime nakon što je citirana Denise Minger objavila svoj dugačak članak pljujući po Kineskoj studiji, javio se i sam dr.sc. Campbell i objasnio joj je točku po točku zbog čega njena kritika ne stoji i zašto je sve što je ona iznesla u biti krivo. Denise Minger nije kvalificirana govoriti o radu dr.sc. Campbella (isto kao ni dr. Mandić) što se i vidjelo po njenoj kritici.

Osoba koja je stručna na ovom području nebi napravila takve početničke pogreške kod tumačenja podataka iz Kineske studije. Njena kritika je prilično dugačka, kao i profesorov odgovor, ali u svakom slučaju jako zanimljivo je vidjeti kako netko tko nije dovoljno educiran o nekoj temi kritizira rad vrhunskog stručnjaka i onda dobije odgovor koji mu u biti pokaže koliko ne zna.

Odgovor dr.sc. Campbella možete pročitati ovdje. Kada je Denise pročitala odgovor na njeno baljezganje bez pokrića, skužila je da je zagrizla više nego što može sažvakati i tražila je pomoć stručnjaka da rasčlane Kinesku studiju i nađu nešto što može dokazati kako je studija u krivu. Do danas nije našla nekoga tko joj može pomoći u tome.

Možda da joj dr. Mandić pomogne? Ipak je ona toliko stručna da na svom blogu citira druge blogere koji su needucirani o nutricinoizmu isto koliko i ona. Zanimljivo je da je Denise objavila svoju kritiku još 2010. godine, a odgovor je dobila nedugo nakon toga. Dr. Mandić je svoj članak napisala 2017. godine što znači da je samo jedno pretraživanje više napravila otkrila bi kako se Denise izblamirala i onda se ona nebi morala blamirati sa svojim člankom.

Ali eto, neki su toliko zaslijepljeni zbog svog ega da će prihvatiti bilo što, dokle god se slaže sa onim u što oni žele vjerovati.

Dvije godine prije nego što je dr. Mandić objavila svoj šarlatanski osvrt, Denise Minger (iako je veoma pretenciozno napala dr.sc. Campbella, a nakon toga i veoma cijenjene doktore medicine MacDougall, Esselstyn, Ornish, Barnard, koji nakon opširnog istraživanja promoviraju dobrobiti biljne prehrane), barem je imala obraza i posula se pepelom i ispričala navedenim stručnjacima jer je uvidjela pogrešku kod krivog tumačenja njihovih podataka.

Međutim ni to nije spriječilo dr. Mandić da napiše sve to što je napisala, jer očito nije htjela ni istražiti koga citira u svom članku, dokle god taj netko pljuje po knjizi koja govori o opasnosti prehane koju dr. Mandić promovira.

Na kraju je dr. Mandić čak poručila veganima da joj pokažu studije koje govore da je biljna prehrana zdravija i ona će im se pridružiti. Ali sve studije i svi stručnjaci joj nisu dovoljni, jer od drveća ne vidi šumu.

Ali nema veze, kad ona ne može napisati kritiku, uvijek može potražiti nestručne blogere i prenesti njihove gluposti prezentirane kao stručni rad, pa makar ti isti sami uvide svoje pogreške i pospu se pepelom.

Prije prepisivanja onoga što je Denise napisala, dotična doktorica iznosi još jednu u nizu laži na račun dr.sc. Campbella i kaže da on otvoreno priznaje da je podatke skupljao sa namjerom da traži vezu između konzumacije hrane životinjskog podrijetla i učestalosti modernih bolesti današnjice. Na to poentira izjavom da se to zove „potvrda pristranosti“.

Naime, Profesor Campbell to NIKADA nije izjavio, što bi dotična znala da je pročitala knjigu. Postojala je jedna pristranost prije te studije, što je i sam profesor priznao, a to je bilo dogmatsko vjerovanje da su proteini iz namirnica životinjskih proteina superiorniji. U to vrijeme se to smatralo kao činjenica i nisu postojali nikakvi dokazi koji govore suprotno.

Tek nakon što je čuo za jednu studiju koja je opovrgnula tu tezu, i dokazala da su životinjski proteini i masti štetni za zdravlje dr.sc. Campbell je počeo raditi istraživanja da vidi dali je to stvarno istina ili ne. Njegova opsežna istraživanja su potvrdila da je to istina i tako je nastala Kineska studija.

Ironično je da je dr. Mandić tim svojim člankom potvrdila svoju pristranost jer kad već nije htjela pročitati ovu knjigu, mogla je barem uložiti dodatnih 5 minuta da vidi da je i sama Denise priznala da je pogriješila. Ali tko ima vremena provjeravati dali je nešto ispravno ili nije, ako si već našao nešto što potvrđuje tvoje mišljenje koje se ne temelji na činjenicama.

Dr. Mandić ne samo da se sa tim člankom izblamirala i pokazala da nije stručnjak na području nutricionizma, nego je pokazala što kombinacija velikog ega i malo stručnosti može napraviti.

Prepisati podatke iz 7 godina starog članka koji je u međuvremenu ismijan od strane nekoliko stručnjaka, pa na kraju i „povučen“ od samog autora članka, te ga prestaviti kao vrhunsku analizu „velike laži naučnika“, to stvarno može napraviti samo netko tko je jako pristran, da ne upotrijebim neku ružnu riječ.

Ako želite napraviti kritički osvrt knjige, onda tu knjigu pročitajte. Ako baš ne želite ni pročitati, onda barem nemojte lagati, izvrtati činjenice niti prepisivati od nekoga tko je dobio svoju lekciju (i naučio nešto iz toga) puno prije nego što ste vi prepisali taj stari rad.

Objavljeno u: Zdrava Prehrana

Tagovi: biljna prehrana, dr. Bojana Mandić, kineska studija, lchf, revolucija ishrane, T. Colin Campbell,

Liposukcijska dijeta – trenutno najbrži način za UPROPASTITI zdravlje!

Trenutno najveći prehrambeni hit u državi, najviše zahvaljujući našim poznatim ličnostima koji promoviraju ovaj način narušavanja zdravlja.

Svatko tko ima dobro poznavanje tematike kad sluša autora ove prehrane kotrlja očima jer se vidi fundamentalno ne poznavanje osnova nutricionizma kod Kenana Mandre. Međutim, to neznanje o prehrani Kenan kompenzira odličnim marketinškim sposobnostima.

Kada slušate kako priča svoju priču o odlasku u neko malo mjesto u Italiji gdje ljudi kao puno duže žive od prosjeka i vraćanju na prehranu koju su jeli naši preci – ako nemate puno znanja o prehrani i nutricionizmu, to što priča stvarno zvuči odlično i stvara sliku autoriteta. S druge strane ako ste dobar poznavatelj ove tematike, onda vam Kenan zvuči kao šarlatan i ljuti vas što prodaje maglu ljudima i narušava njihovo zdravlje.

Ja osobno ne mislim da on ima lošu namjeru i da svjesno želi nekome pokvariti zdravlje, ali veliki problem je kada netko tko nije educiran o nekoj stvari (koja je toliko bitna za život ljudi) glumi autoritet i ljudima daje krive informacije, jer ako primjerice netko tko ima kroničnu bubrežnu bolest odluči probati njegovu prehranu, taj isti će punim gasom ići prema dijalizi i otkazivanju bubrega. (Više o toj temi pročitajte u našem članku prehrana za bubrežne bolesnike.)

Gore sam naveo kako Kenan spominje to da je njegova prehrana nastala proučavanjem toga što jedu ljudi koji najduže žive i na tome kako su se hranili naši preci.

Kada pričamo o dugovječnosti, ima smisla proučavati što rade (u ovom slučaju jedu) ljudi koji žive puno duže od prosjeka jer taj podatak nam definitivno može reći puno toga. Naravno, kao i sve ostalo, podatke treba gledati s obzirom na kontekst, ali u svakom slučaju ih treba uzeti u obzir.

Što jedu ljudi koji najduže žive?

Kada govorimo o ovoj temi moramo spomenuti tzv. „Plave Zone“, tj. područja diljem svijeta gdje ljudi u prosjeku žive puno duže nego u ostalim krajevima svijeta. Ako idete proučavati njihovu prehranu vidjet ćete da nema NIKAKVE sličnosti sa Kenanovom prehranom.

Dok Kenan nastoji minimizirati unos ugljikohidrata, prehrana u Plavim Zonama obiluje ugljikohidratima. Naravno, radi se zdravim ugljikohidratima iz voća i povrća.

I dok Dan Buettner (koji je sa National Geographic vodio tu potragu za dijelovima svijeta gdje ljudi najduže žive) tvorac Plavih Zona kaže da ako želite jesti kao ljudi u tim dijelovima svijeta, da barem 90-95% vaše prehrane treba dolaziti iz biljnog svijeta.

Stručnjaci su već zaključili da u zdravoj prehrani nema mjesta za meso, ribu, jaja i mliječne proizvode, ali ta informacije očito nisu došli do Kenana jer on forsira određene mliječne proizvode, te crveno meso, ribu, ptičje meso, itd.

Još prije par godina je čak i Svjetska Zdravstvena Organizacija upozorila da crveno meso vrlo vjerojatno izaziva rak. Prehrambeni lobij je toliko jak da uza sve dokaze nisu htjeli reći da sigurno izaziva rak kao što su rekli za mesne prerađevine, ali su rekli jako znakovito „vjerojatno“!

Jedan od najvećih stručnjaka na području nutricionizma, specijaliziran za nutritivnu biokemiju Prof. dr. sc. T. Colin Campbell je vodio najveću studiju u povijesti o utjecaju hrane na zdravlje, kasnije opisanu u njegovoj knjizi Kineska studija, te je nedvojbeno izjavio da hrana životinjskog podrijetla nije primjerena za ljude ta da se unosom takve hrane javljaju razne bolesti koje se mogu spriječiti, a često i izliječiti sa prelaskom na biljnu prehranu.

Drugi vrhunski stručnjak na području nutricionizma i epidemiologije, te profesor na Harvardu Prof. dr. sc. Walter Willett također se referira na mnoga istraživanja koja govore da je konzumacija mesa i mliječnih proizvoda pogubna za naše zdravlje. Sam profesor Willett, iako još uvijek nije skroz izbacio te stvari iz prehrane kaže da je biljna prehrana najzdravija prehrana i da tu više nema dileme. Ako ste zdravi da si možete dopustiti da pojedete nešto nezdravo par puta godišnje, ali ako želite biti zdravi da nebi trebalo ići preko toga.

O ukusima, ili u ovom slučaju okusima ne treba raspravljati. Mogu vama ćevapi i burek biti ukusniji od banana i jagoda, ali svi okusi ovog svijeta ne mogu promijeniti činjenicu da su ćevapi i burek nezdravi, dok su banane i jagode zdrave.

Sad kada smo srušili prvu Kenanovu premisu, idemo na drugu.

Što su jeli naši preci?

Kada pričamo o prehrani naših predaka, najčešće mislimo na naše pretke stare tisuće godina. Pretpostavljam da ni Kenan ne misli na djedove i bake, već da se vodi logikom sljedbenika Paleo prehrana. U ovom članku neću ulaziti u promašenost te ideje, ali ću spomenuti istraživanje koje je srušilo cijelu teoriju o Paleo prehrani.

Svakome otvorenog uma bi trebalo biti dovoljno pogledati kako smo građeni i sami bi mogli zaključiti koju hranu bi trebali jesti. Osim što su ljudi jedina vrsta na našoj planeti gdje većina populacije ne zna što treba jesti, ista ta većina ne želi prihvatiti ni činjenice kada im se dokazi stave na stol.

U nekom drugom članku ćemo pisati o tome kako su građeni mesojedi, svejedi, biljojedi i plodojedi, a onda kako smo mi građeni pa neka pametni zaključe gdje mi točno spadamo.

Do tada, idemo odgovoriti na pitanje što su jeli naši preci?

S obzirom da pobornici Paleo dijete vole govoriti da se treba hraniti kao naši paleo preci krenut ćemo sa tim dobom.

Kada su pronađeni fosilizirani ostaci iz toga doba, konkretno fosilizirani izmet, znanstvenici su dobili pravu priliku da vide što će testiranje toga izmeta pokazati. I na veliko iznenađenje pobornika Paleo dijete, dokazano je da su naši paleo preci unesli oko 104g vlakana dnevno iz svoje prehrane. S obzirom da se vlakna mogu naći samo u biljkama, a da komad mesa (koliko god taj komad bio velik) ima točno 0 grama vlakana, znamo da su jeli jako puno voća i povrća.

Usporedbe radi, Britanci jedu prosječno 12g vlakana dnevno. S obzirom da su Hrvati jedna od najdebljih nacija u Europi, ni ovdje se ne jede puno više.

Da bi unesli oko 104g vlakana dnevno stvarno morate pojesti puno voća i povrća. Banane su jedan od najboljih izvora vlakana uopće i da bi iz banana unesli 104g vlakana dnevno morali bi pojesti oko 4kg banana.

Znači taman i da su naši preci i jeli meso, to su morale biti male količine jer ako pojedete toliko vlakana, nema puno mjesta za druge stvari.

Ako se vratimo u prošlost neko milijuna godina, dobit ćemo dokaz na kojoj hrani su ljudi evoluirali. Ovo će biti iznenađenje ne samo onima koji misle da smo mesojedi ili svejedi, nego čak i onima koji misle da su ljudi u biti biljojedi.

Nismo ni mesojedi, ni svejedi ni biljojedi – po arheološkim nalazima i analizama zubi, evoluirali smo jedući ISKLJUČIVO voće! S obzirom da su naši unutarnji i vanjski organi kao i kod plodojeda, sa sigurnošću možemo reći da je voće najbolja hrana za ljude!

Naravno, možete jesti i povrće, ta orašaste plodove i sjemenke, ali voće je najbolja hrana za naše tijelo.

Zaključak

Iz svega navedenog jasno je da je sve ovo samo marketinški dobro odrađeno, ali ne drži temelje niti u znanosti niti u praksi. Ova prehrana je JAKO opasna za zdravlje i jedino što je dobro u cijeloj ovoj priči što se navodi upozorenje da se ova dijeta ne preporučuje: osobama koje pate od srčanih bolesti, bolesti jetre ili bubrega, trudnicama i dojiljama, djeci mlađoj od 14 godina, ljudima oslabljenog imuniteta, ljudima koji ne trebaju mršavjeti odnosno koji imaju normalan BMI indeks, osobama koje pate od dijabetesa, osobama koje pate od poremećaja u radu žlijezda (poput štitnjače) i lučenja hormona.

S obzirom na sve navedeno, ispada da ni kreator ove prehrane ne preporuča ovu prehranu 99% ljudi, jer još nisam sreo nekog tko želi promjeniti prehranu, a da nema barem jednu od navedenih „tegoba“.

Liposukcijska dijeta je jako OPASNA i osim što ćete možda izgubiti kile, sigurno ćete izgubiti dio zdravlja.

Objavljeno u: Zdrava Prehrana

Tagovi: dali smo svejedi ili biljojedi, liposukcijska dijeta, mesojedi, paleo dijeta, plodojedi,

Prehrana za bubrežne bolesnike

Teško je naći relevantne podatke i statistiku u Hrvatskoj vezano za broj bubrežnih bolesnika, ali trenutno se procjenjuje da ima više od 150 tisuća bolesnika sa kroničnom bolesti bubrega.

Svi oni nalaze se u opasnosti od pogoršanja bolesti do faze kada će trebati dijalizu i/ili transplantaciju bubrega. Na žalost, veliki broj bolesnika ni ne dođe do te faze jer prije toga preminu od drugih komplikacija koje slijede bolest bubrega, a to su najčešće kardiovaskularne bolesti.

U Sjedinjenim Američkim Državama se vodi malo bolja statistika, pa će u ovom tekstu biti navedeni neki podaci iz SAD-a, čisto da se prikaže bolja slika ove bolesti.

Prema podacima Sveučilišta u Washingtonu, u razdoblju od 1990.-2010., očekivana životna dob u SAD-u se povećala sa 75.2 godine u 1990. godini, na 78.2 godine u 2010 godini. Lijepo je vidjeti te podatke i nije iznenađujuće s obzirom na napredak koji smo ostvarili, pogotovo u tom razdoblju.

Međutim ono što je iznenadilo je da se broj umrlih od kronične bolesti bubrega gotovo udvostručio, sa 30400 umrlih 1990. godine, na 60300 umrlih 2010. godine. Stoga nije iznenađujuće da se povećao i broj upita koju hranu bi trebali jesti bubrežni bolesnici.

Ako u Hrvatskoj preko Interneta želite pronaći informacije o tome koju prehranu trebaju jesti bubrežni bolesnici naći ćete odgovore koji uvijek imaju isti nazivnik – bubrežni bolesnici trebaju unositi manje proteina, ali ti proteini trebaju biti životinjskog podrijetla.

Neki idu čak toliko daleko (u idiotizmu) da kažu da treba izbjegavati proteine iz voća i povrća jer previše opterećuju bubrege, a manja je korist od njih.

To se kosi sa svime što smo mi do sada naučili o zdravoj prehrani, ali kad već oni tvrde jedno, a mi tvrdimo drugo, idemo vidjeti što kaže znanost. Kada kažemo „znanost“, mislimo na studije koje nisu financirane od strane industrije. Sve studije na koje ćemo se mi referirati u ovakvim člancima su nezavisne studije bez sukoba interesa (sukob interesa u ovom slučaju je npr. kada studiju o tome kako je mlijeko zdravo za kosti plaća mliječna industrija, iako sve nezavisne studije dokazuju baš suprotno).

Pa krenimo redom:

Istrživači sa Harvarda su pronašli 3 značajna rizika u prehrani za smanjene funkcije bubrega:

– životinjski proteini;

– životinjske masti;

– kolesterol.

Konzumacija životinjskih masti može promijeniti strukturu bubrega i njihovu funkciju kažu istraživači koji su radili drugu studiju.

Konzumacija životinjskih proteina ima veliki utjecaj na normalnu bubrežnu funkciju. U studiji sa ljudima, dokazano je da unos životinjskih proteina povećao glomerularnu hiperfiltraciju kod ljudi koji su jeli salatu sa tunom (u razdoblju 1, 2 i 3 sata nakon obroka).

Kada su ti isti ljudi jeli salatu sa tofuom nisu imali povećanu glomerularnu hiperfiltraciju iako su pojeli ISTU količinu proteina (1g proteina po kili tjelesne mase).

Znači ovdje se ne radi o lošem utjecaju nakon 10 godina, nego gotovo trenutno. Kako to da životinjski proteini toliko opterećuju bubrege, a biljni ne?

Razlog je vjerojatno taj što životinjski proteini djeluju upalno na bubrege. Kako znamo to? Zato kada su dodali jake protuupalne lijekove sa tom istom tunom, ovi problemi su nestali.

Idući problem je acidozno opterećenje bubrega (acid load to kidneys) koje, između ostaloga, nastaje kod velikog konzumiranja hrane koja izaziva kiselost. Probajte pogoditi koja je to hrana. Ako ste rekli meso, riba, jaja, itd. pogodili ste.

S druge strane, voće i povrće alkalizira što nije ni malo iznenađujuće nekome tko logički razmišlja. Zbog utjecaja alkalne hrane na smanjenje acidoze i dodatnog oštećenja bubrega, jedan medicinski fakultet u New Yorku je obajvio rad da je ključ zaustavljanja napretka kronične bubrežne bolesti možda na odjelu hrane, a ne u apoteci.

Nije ni čudo da se prehrana bazirana na biljkama (veganska) negdje koristi u liječenju već desetke godina. Na slici ispod je rezultat testiranja curenja proteina kroz mokraću kada su ispitanici jeli standardnu prehranu sa smanjenim unosom sodiuma koja se inače pripisuje bubrežnim bolesnicima (LSD – low sodium diet) i kada su jeli suplementiranu vegansku prehranu (SVD – supplemented vegan diet).

U 3 navrata ispitanici su isli iz standardne prehrane u vegansku i nazad i svaki puta se na veganskoj prehrani curenje proteina smanjilo i onda se vratilo kada su se ispitanici vratili na standardnu prehranu. Curenjem proteina se u ovom ispitivanju moglo upravljati kao na daljinski, samo sa promjenom prehrane iz životinjskih proteina u biljne i nazad.

Čak je i Svjetska Zdravstvena Organizacija prije par godina objavila da su prerađeni mesni proizvodi kancerogeni, tj. stavila ih je u skupinu 1 kancerogenih tvari, zajedno sa cigaretama i azbestom. Crveno meso su stavili u skupinu broj 2, tj. da su vjerojatno kancerogeni, jer nema „dovoljno veliki broj“ istraživanja. Znači postoje istraživanja koja na to ukazuju, ali nije dovoljno veliki broj takvih istraživanja da bi i to uključili u skupinu 1.

Baš se pitam zašto je tako teško naći nekoga tko će financirati studiju koja bi dokazala štetnost hrane životinjskog podrijetla. Veliki igrači prehrambene i farmaceutske industrije bi izgubili milijarde, a opće je poznato da su oni sponzori raznih sveučilišta i odjela za istraživanje.

Jaja s druge strane se ne smiju više nazivati sigurnim, nutritivnim ili zdravim prehrambenim proizvodom. Najžalosnije od svega je što to ne sprečava vladu SAD-a da plaća proizvođačima milijune i milijune dolara na oglašavanje te loše namirnice, koju čak i danas neki nutricionisti nazivaju “super hranom” i “najboljim izvorom proteina”.

Proteini iz mliječnih proizvoda također loše prolaze u usporedbi sa proteinima iz soje u ovoj studiji od 6 mjeseci. Također, mliječni proizvodi povećavaju šansu za rak prostate u tolikoj mjeri da je zapanjujuće da se ne govori stalno o tome (o tome će biti više riječi u drugom članku).

Kad pogledamo sve ove dokaze očito je da bubrežni bolesnici trebaju izbjegavati meso, ribu, jaja i mliječne proizvode, a u svoju prehranu uvesti što više voća i povrća, te orašaste plodove i sjemenke (pogotovo mljevene lanene sjemenke). Ta prehrana ne samo da će olakšati život vašim bubrezima, nego i vašem srcu (i svim drugim organima) koje je također česti problem kod bubrežnih bolesnika.

U ovom članku je navedeno 9 različitih dokaza koji potkrepljuju iznesene tvrdnje da bubrežni bolesnici trebaju izbjegavati hranu životinjskog podrijetla, ali takvih studija ima još puno.

Pitajte ove koji vam savjetuju da jedete meso, ribu, jaja i mliječne proizvode da vam pokažu studije koje to potkrepljuju. Čak i ako vam pokažu takve studije (a neće jer nisu ni išli tražiti studije nego pišu gluposti što su negdje pročitali), pogledajte tko je financirao i proveo tu studiju i sigurno ćete vidjeti da je tu studiju platio netko tko ima direktnu korist od toga što vam lažu.

Uzmite svoje zdravlje u svoje ruke i neka vas ovaj članak motivira da počnete istraživati malo o zdravoj prehrani. Ne morate ni nama vjerovati, sumnjajte u sve i istražite.

Prestanite kopati svoj grob sa svojim zubima.

Objavljeno u: Zdrava Prehrana

Tagovi: bubrezi, dokazi u medicini, glomerularna hiperfiltracija, kolesterol, životinjske masti, životinjski proteini,

Najbitniji nutrijenti (pogotovo vitamini i minerali) za kosu i nokte

U ovom postu ćemo proći kroz najbitnije nutrijente za zdravu kosu i nokte. Idealno bi bilo da ih unosite kroz zdravu prehranu, ali ako iz nekog razloga ne možete unositi određene nutrijente, onda treba konzumirati dobre suplemente.

Međutim, većinu stvari koje ćemo navesti bi MORALI unositi kroz prehranu. Razumijem da kroz prehranu ne unosite dovoljno joda, ali ako ne unosite vitamin C primjerice, to znači da je vrijeme da drastično promijenite prehranu i nije ni čudo da imate probleme s kosom i noktima (i masu drugih stvari, vjerojatno).

Pa krenimo redom (abecednim):

Biotin

Biotin je još poznat kao vitamin B7 ili čak vitamin H (taj nadimak je dobio zato što je dobar za kosu i kožu ili na njemački Haar i Haur). Biotin je česti sastojak u raznim preparatima za kosu i kožu, ali veliki broj stručnjaka smatra da se biotin ne može apsorbirati na taj način i da ga je potrebno oralno konzumirati.

Biotin je bitan u stvaranju keratina, koji se u velikom dijelu nalazi u kosi, noktima i koži. U nekim slučajevima (pogotovo ženama nakon poroda) dovoljno je samo povećati unos biotina da se primijeti velika razlika na kosi.

Hrana koja sadrži biotin: bademi, kikiriki, cjelovite žitarice, avokado, gljive, banane, mrkva, itd.

Cink

Cink je esencijalni mineral koji je uključen u brojne stanične reproduktivne aktivnosti, uključujući normalnu imunološku funkciju, rast tkiva i zacjeljivanje rana, sintezu proteina i DNK. Budući da rast dlake ovisi o normalnoj staničnoj reprodukciji i izgradnji proteina, nedostatak cinka može dovesti do oštećivanja ili gubitka kose.

Hrana koja sadrži cink: zob, indijski/brazilski oraščići, leća, slanutak, kikiriki, bademi, itd.

Folna kiselina

Folna kiselina, još poznata kao folat ili vitamin B9, pomaže tkivu da raste. Ta tkiva uključuju kožu, kosu, nokte i organe. Istraživanje koje je vodio Ontario veterinarski fakultet na Sveučilištu u Guelphu u Kanadi navodi da se folna kiselina čini djelotvornom u liječenju alopecije ili gubitka kose – barem kod teladi koje su “tretirali” sa folnom kiselinom uz dobre rezultate.

Folna kiselina se neće naći na svim listama nutrijenata za bolju kosu i nokte, ali mi smo ju ipak odlučili uključili u ovu listu jer pomoći će barem malo, a neće štetiti.

Hrana koja sadrži folnu kiselinu: citrusi, zeleno lisnato povrće (pogotovo špinat), šparoge, avokado, itd.

Jod

Jod je još jedan od nutrijenata koji nećete često naći na ovakvim listama, ali stvarno ne znam koji je razlog tome.

Sjećam se prije par godina da mi je kosa od jednom počela otpadati u tolikoj mjeri da sam mislio da je pitanje dana kada će sve otpasti. Doslovna puna šaka dlaka svaki puta kad prođem kroz kosu. Osim što je to jako loš osjećaj, nije mi bilo jasno zašto se to događa jer sam unosio sve potrebne vitamine i ništa značajno nisam promijenio od vremena kada mi kosa nije otpadala. Sasvim slučajno dok sam čitao članke nevezane za ovu temu, naiđem na neke informacije o jodu i odlučim malo proučiti taj mineral.

Opet sasvim slučajno (ako vjerujete u slučajnosti;) ) pročitam povezanost otpadanja kose i nedostatka joda. Ispostavilo se da veliki broj ljudi ne unosi dovoljno joda kroz prehranu i zato se dodaje u sol (ako ste ikad vidjeli na soli da je dodan jod, sad znate i zašto). Igrom slučaja, par mjeseci prije toga ja sam prestao jesti sol i kada sam to pročitao, upalila mi se lampica. Zaključio sam da mi fali joda i da će to riješiti problem (ako mi u međuvremenu ne otpadne sva kosa).

Tada sam bio na putu i jedva sam čekao da se vratim nazad u Hrvatsku i da si naručim Lugolovu otopinu jer sam čitao da je to dobro u ovakvim slučajevima. Pročitao sam neka iskustva od ljudi kojima je kosa prestala otpadati već nakon 3 dana suplementiranja s jodom i nisam mogao dočekati da mi stigne. Stvarno, 2 i pol dana nakon što sam počeo piti kosa mi je prestala otpadati. Isto sam preporučio prijateljima koji su imali sličan problem i rekli su da su isto skužili razliku. Zbog toga svega, jod će uvijek biti na mojoj listi potrebnih nutrijenata za zdravu kosu.

Anyway, jod je jako bitan jer bez njega štitnjača ne može dobro funkcionirati. Kao što nedostatak joda može štetiti, isto tako i prevelike količine joda mogu štetiti, tako da nemojte pretjerivati ako čitanjem ovog teksta zaključite da vam fali joda.

Hrana koja sadrži jod: jodirana sol, alge, kelp, sjemenke jabuke, itd.

Kalcij

Kalcij sam po sebi nije tajni sastojak koji će odmah zaustaviti gubitak kose ili natjerati kosu da naraste preko noći. Međutim, ako postoji manjak kalcija, to definitivno može utjecati na rast zdrave kose i gubitak postojeće kose. Druga važna stvar kod kalcija je da navodno smanjuje nastajanje DHT-a, a to je ono što želite ako imate probleme sa kosom.

Hrana koja sadrži kalcij: kopriva, lisnato zeleno povrće, sezamove sjemenke, itd.

Magnezij

Kada imate dugotrajno razdoblje stresa, vjerojatno ćete vidjeti učinke na noktima i kosi. Srećom, magnezij je najbolji prirodni antistresni mineral. Sprječava gubitak kose i neugodne grebene na noktima što može biti uzrokovano lošom prehranom i neodrživim stresom.

Hrana koja sadrži magnezij: bućine sjemenke, špinat, bademi, blitva, banane, avokado, itd.

Omega 3

Omega-3 hrani kosu u folikulama kako bi pojačala jačinu, sjaj i debljinu, dok umiruje suhe i krhke skalpove i sprečava upalu koja može rezultirati gubitkom kose. Studija objavljena u časopisu Journal of Cosmetic Dermatology sugerira da omega 3 masne kiseline mogu zapravo spriječiti gubitak kose.

Ako su vam nokti krhki, moguće je da imate nedostatak omega-3 masnih kiselina. Esencijalne masne kiseline njeguju stanice, sprječavaju upalu i potiču apsorpciju hranjivih tvari radi promicanja zdravog rasta.

Hrana koja sadrži omega 3: lanene sjemenke, chia sjemenke, orasi, itd.

Proteini

Koža, kosa i nokti uglavnom su proteini. Ti proteini – keratin, kolagen i elastin – brišu bore i daju snagu i elastičnost. S obzirom da je “građevni materijal” od kojeg su napravljeni kosa i nokti, ne treba posebno objašnjavati zašto je važno unositi dovoljno proteina.

Hrana koja sadrži proteine: grah, grašak, leća, slanutak, lisnato zeleno povrće, itd.

Selen

Mnogi enzimi koriste selen kako bi obavio posao za njih, što ih čini više reaktivnim. Neki enzimi pomažu tijelu da se čisti od slobodnih radikala. Oni su štetni za zdrav rast dlaka i stanica kože tijela jer igraju glavni čimbenik u preranom starenju i slabijim folikulama dlake. Selen radi za zdrav rast kose i sprječava gubitak kose, ubivši slobodne radikale.

Selen se više koncentrira u štitnjači nego u našim drugim organima i važan je za pravilno funkcioniranje štitnjače. Štitnjača zauzvrat igra veliku ulogu u reguliranju gubitka kose kod pacijenata koji pate od te vrste gubitka kose.

Hrana koja sadrži selen: brazilski oraščići, chia sjemenke, sezamove sjemenke, lanene sjemenke, suncokretove sjemenke, itd.

Vitamin A

Sve stanice trebaju vitamin A za rast. To naravno uključuje najbrže rastuće “tkivo” u ljudskom tijelu. Vitamin A također pomaže kod stvaranja sebuma koji pomaže održavanju kose zdravom. Prehrana sa manjkom vitamina A može dovesti do mnoštva problema, uključujući i problema sa kosom i noktima.

Hrana koja sadrži vitamin A: mrkva, kelj, bundeva, špinat, krumpir, itd.

Vitamin C

Oštećenja slobodnih radikala mogu blokirati rast i uzrokovati oštećenja kose. Vitamin C je snažan antioksidant koji pomaže u zaštiti od oksidativnog stresa izazvanog slobodnim radikalima. Osim toga, vaše tijelo treba vitamin C za stvoriti protein poznat kao kolagen – važan dio strukture kose. Vitamin C također pomaže vašem tijelu apsorbirati željezo, mineral potreban za rast kose.

Hrana koja sadrži vitamin C: citrusi, papirka, kupus, itd.

Vitamin D

Niska razina vitamina D povezana je s alopecijom, stručnim izrazom za gubitka kose. Istraživanja također pokazuju da vitamin D može pomoći u stvaranju novih folikula – sićušnih pore u vlasištu gdje nova kosa može rasti. Smatra se da vitamin D igra ulogu u proizvodnji dlake, ali većina istraživanja usredotočuje se na receptore vitamina D. Stvarna uloga vitamina D u rastu kose je nepoznata.

Vaše tijelo proizvodi vitamin D izravnim kontaktom sa sunčevim zrakama, tako da nastojte svaki dan barem neko vrijeme provoditi na suncu. Vitamin D je također potreban zbog kalcija.

Hrana koja sadrži vitamin D: gljive (ne sve vrste), razlicita veganska hrana kojoj je dodan vitamin D

Vitamin E

Slično kao i vitamin C, vitamin E je antioksidant koji može spriječiti oksidacijski stres. U jednoj studiji, osobe s gubitkom kose doživjele su povećanje rasta kose od 34,5%, nakon što su dodavale vitamin E 8 mjeseci. Grupa placebo je imala samo 0,1% porast.

Hrana koja sadrži vitamin E: Sjemenke suncokreta, bademi, špinat, avokado, itd.

Željezo

Željezo pomaže da crvene krvne stanice nose kisik u vaše stanice. To ga čini važnim mineralom za mnoge tjelesne funkcije, uključujući rast kose. Nedostatak željeza, koji uzrokuje anemiju, jedan od glavnih je uzroka gubitka kose. To je naročito uobičajeno kod žena. Ako imate problema sa kosom zbog željeza, onda je tinktura od koprive najbolja za riješiti taj problem.

Hrana koja sadrži željezo: kopriva, mahunarke, chia sjemenke, kvinoja, itd.

Da bi ubrzali oporavak kose, uvijek je dobro piti tinkture za kosu i izbjegavati stavljati raznorazne kemikalije na kosu. Treba koristiti prirodne šampone, te ako je moguće, malo masirati vlasište kose sa eterničnim uljem ružmarina ili lavande.

Objavljeno u: Zdrava Prehrana

Tagovi: biotin, cink, folna kiselina, gubitak kose, jod, kalcij, kosa, krhki nokti, loša prehrana, magnezij, nokti, omega 3, opadanje kose, proteini, selen, stres, vitamin A, vitamin C, vitamin d, vitamin e, zdrava kosa, željezo,

„Zdrava prehrana“ je u današnje vrijeme pojam koji različiti ljudi shvaćaju različito. Rezultat je to velike kampanje koje vode različite interesne skupine koje žele da se njihov proizvod smatra „zdravim“, bez obzira na to što znaju da to nije istina.

Svi mi bi trebali znati što je zdravo, a što nije i onda sami odlučiti što ćemo jesti. Osobno mi sa ClimateIMC nemamo ništa protiv ako netko svjesno želi konzumirati nezdravu hranu, ali problem je kada se ljudi sustavnu lažu da bi netko mogao profitirati.

U ne tako davnoj prošlosti bila je velika kampanja u Americi gdje se negirala štetnost cigareta, čak štoviše, veliki broj doktora je govorio da je i dobro za pluća „tu i tamo zapaliti koju“, poznati brendovi cigareta su se natjecali koliko doktora i znanstvenika podupire njihov brend, sportaši su reklamira cigarete, itd.

Ono što je u 1950-ima bilo pušenje, u današnje vrijeme je to zdrava prehrana. Naše tijelo jednostavno nije „dizajnirano“ za prehranu baziranu na mesu, koliko god se to nekom ne sviđa.

Ne samo što nismo građeni (iz vana i iz nutra) kao bića čija prehrana se bazira na mesu, nego je i mnogo puta dokazano da hrana životinjskog podrijetla loše utječe na ljudsko zdravlje. U ovoj kategoriji će biti obuhvaćeni neki od tih dokaza i pisat ćemo o tome što su ta istraživanja otkrila.

Skeptici će reći da postoje i istraživanja koja govore suprotno, što je i istina, ali ti isti zaborave naglasiti jednu „sitnicu“. Sva ta istraživanja su financirana od strane industrije kojoj idu u korist takva istraživanja i to fundamentalno loše tumačenje podataka.

Tako ćete naći istraživanja koja govore kako su mlijeko i mliječni proizvodi zdravi, a ta ista istraživanja financira mliječna industrija ili ju rade znanstvenici koji su plaćeni od strane mliječne industrije.

Sva ostala, nezavisna, istraživanja koja nisu financirana od strane neke industrije ukazuju na veliku štetnost mlijeka i mliječnih proizvoda. O tome svemu ćemo pisati na ovoj stranici pod ovom kategorijom.

Jedina zdrava prehrana je ona kojom unesete sve potrebne nutrijente iz hrane biljnog podrijetla.

Objavljeno u: Zdrava Prehrana